ŠTETE u osiguranju

Pravni odnos osiguranja nastaje zaključenjem ugovora o osiguranju. Ugovor o osiguranju je dvostrano obavezni ugovor. Obaveze jedne od ugovornih strana, osiguravača, mogu se podeliti na one koje trebaju biti ispunjene u trenutku zaključivanja ugovora, na one koje trebaju biti ispunjene za vreme trajanja ugovora, i one koje trebaju biti ispunjene kada se ostvari osigurani slučaj: isplate štete ili isplate naknade iz osiguranja odnosno ugovorene sume. To je glavna obaveza osiguravača, bez koje nema ni osiguranja.
Poimanje štete u osiguranju, u praksi se vrlo često poistovećuje sa pravnim pojmom štete, a isti je slučaj i sa naknadom iz osiguranja, koja se, u praksi, poistovećuje sa naknadom štete.
Kako se u konkretnom slučaju ne radi o pojmovnom i stvarnom indentitetu, rezultat su “nesporazumi” i/ili sporovi, između osiguravača, sa jedne strane, i osiguranika, odnosno oštećenika, sa druge strane.

Do razmimoilaženja u poimanju, najčešće dolazi u dva slučaja:
– prilikom utvrđivanja štete obuhvaćene osiguranjem,
– prilikom utvrđivanja naknade iz osiguranja.