Kod osiguranja imovine predmet osiguranja je materijalno dobro – stvar, čija se vrednost može novčano iskazati, te se i materijalne štete koje nastaju takođe izražavaju u novcu.
Cilj osiguranja imovine je naknada štete u odgovarajućem novčanom iznosu, pri tome se mora uvažavati princip obeštećenja, po kome se iz osiguranja ne može naplatiti više od iznosa štete koja je nastala. Kod osiguranja imovine postoji materijalni interes da se šteta koja može nastati na nekom dobru nadoknadi. Takođe se vodi računa da se materijalna dobra osiguravaju samo na iznos njihove realne vrednosti.
- Načelo obeštećenja
- Načelo materijalnog interesa
1. Materijalna vrednost osiguranih stvari se može izraziti u novcu. Šteta koja nastaje na njima takođe je procenjiva i ima karakter materijalne štete.
2. Osiguranje ne može biti izvor zarade i bogaćenja, tj. sticanja sredstava preko procenjenog iznosa štete. Odstupanja nastaju samo kada ih zakon dopušta i ako ih stranke posebno ugovore. Smatraju se kao odstupanja od načela obeštećenja:
- Osiguranje nove vrednosti
- Osiguranje izgubljene dobiti
- Osiguranje na ugovorenu/taksiranu vrednost
3. Pravo na naknadu kod osiguarnja imovine mogu imati samo ona lica koja u momentu nastanka štete imaju status osiguranika, tj. materijalni interes da se šteta ne dogodi (vlasnik, hipotekarni poverila, zalogoprimac, i sl.). Lica koja imaju samo status ugovarača osiguranja nemaju pravo na naknadu iako plaćaju premiju osiguranja. Postojanje interesa se zahteva u momentu nastanka osiguranog slučaja na strani lica koje pretenduje na naknadu iz osiguranja.
U slučaju postojanja više ugovora o osiguranju istog predmeta, zbir svih naknada iz osiguranja ne sme preći iznos štete.
Ako je jedna stvar osigurana kod dva ili više osiguravača od istog rizika, za isti interes i za isto vreme, tako da zbir svota osiguranja ne prelazi vrednost osigurane stvari u pitanju je VIŠESTRUKO osiguranje, dok svaki osiguravač odgovara u potpunosti za obaveze, koje je preuzeo.